Posted: 30.04.2006 21:55 Post subject: F. O'Reilly, World Press Photo 06 winner, inerview
a neznam kam bi ovo stavio a htio bih podijelit s vama pa evo tu
World Press Photo 06: Finbarr O'Reilly, Interview
Jučer je na izložbi World Press Photo u Hamburgu, koja je otvorena 27.04, bio prisutan kanadski fotograf Finbarr O'Reilly koji je ove godine osvojio prvu nagradu (vidi sliku i opis na: http://www.worldpressphoto.nl/index.php?option=com_photogallery&task=view&id=623&Itemid=137&bandwidth=high ). Tom prilikom bio je organiziran interview s njim kojem je prisustvovalo tridesetek posjetilaca pa sam se uspio ugurati. Pa vam evo skraćenog izvještaja (citati su iz mojih bilježaka pa ne garantiram za apsolutnu točnost):
------------------------------------------
Neobično je u O'Reillyjevoj karijeri da je krenuo u Afriku kao korespondent Reutersa sa zadaćom da šalje tekstove, a kasnije je prešao u fotografe. Na pitanje kako to da je prešao iz jednog zanimanja koje je više cijenjeno u drugo koje nije, O'Reilly: "Tko vam je to rekao? Slao sam tekstove i ubrzo shvatio da se češće objavljuju oni tekstovi koji su popraćeni fotografijama pa sam povremeno fotografirao svojim malim fotoaparatom. Uz tekstove sam slao po desetak fotografija mjesečno. Fotografije su bile objavljivane, tekstovi nisu. Kasnije sam slao po 10-15 fotografija dnevno." O'Reilly je danas glavni Reutersov fotograf za srednjeistočnu Afriku, zapravo šef tima od 26 fotografa koji odlučuje o tome što će se i gdje snimati.
Na pitanje o tome, zašto se iz Afrike šalju samo slike bijede i nasilja i kako dolazi do njih: "U Africi sloboda tiska nije naročito napredovala. Kad slikate ono što se tamo događa, vlasti obično nisu najsretnije što će se to i objaviti. Većina vremena i energije odlazi na dobivanje viza, odgovaranje na pitanja i pokušavanje da uopće dođete do centra zbivanja. Svi se pitaju što uopće tamo radite. U Senegalu, gdje mi je baza, teško je fotografirati, misle da ćete na tome zaraditi i to im se ne sviđa ali u izbjegličkim logorima nitko ne pravi problem od toga. Na ovoj slici (majke s djetetom) ne vidim tugu i bijedu nego izraz olakšanja. Izgledalo je da će dijete umrijeti, u izbjegličkom centru su joj pomogli da ga dohrani i stanje se poboljšalo. Napravio sam 3-4 fotografije, djetetova ruka joj se spuštala niz lice i ova mi se činila najboljom. Nije bilo usmenog dogovora. Svatko je svjestan da ga fotografirate, netko je više sramežljiv pa okrene glavu. Pokazao sam joj slike i bila je zadovoljna. Ono što vidite na licima u Africi nije bijeda nego jačina karaktera, jer nastavljaju u svojim životima unatoč svemu, ima nečega herojskog u tome. Ali svatko će vidjeti sliku na svoj način, što god netko na slici vidi, to je OK."
Na pitanje o obradi fotografije: "Nije crop. Obično imamo dva fotoaparata, za svaki slučaj, pa je na jednom širi a na drugom dulji objektiv. Imao sam u ruci onaj s teleobjektivom i stajao sam uza zid, nisam se mogao više odmaknuti. Ima u kompoziciji stvari s kojima nisam naročito zadovoljan. Znam da je bila objavljena i cropana verzija na kojoj se ne vidi prst, ali ovaj format koji je dobio nagradu je original."
Na pitanje o kvaliteti i opasnosti za profesiju s obzirom da sve više amatera fotografira: "To znači da se sve više ljudi zanima za fotografiju. Proizvođači medija će popratiti statičnu sliku audio-komentarima, tradicionalna fotografija će zadržati standarde. Ljudi će uvijek tražiti dobru sliku."
Što ne bi nikada fotografirao: "Ne bih prafio fotografije samo zato što se tamo nalazim. Ne bih fotografirao djecu s tako jakim infekcijama, koja tako loše izgledaju da slika zapravo ne bi bila ni za što upotrebljiva i ne bi nikome koristila."
Na pitanja o obrazovanju fotografa i studijima fotografije: "Pa... neznam što se tamo uči... Fotografija je neka vrsta instinktivnog djelovanja. Može se unaprijediti pa onda postaje svjesni proces, ali toliko velikih fotografa nije imalo nikakvog fotografskog obrazovanja..."
Na pitanje o tome kakve se fotografije traže: "Kod Reutersa nema korporativnog standarda. Traži se da slike budu jasne i informativne. Ali u toku je lagani pomak prema umjetničkom, pa će vjerojatno biti više prostora za osobno izražavanje."
Zašto je otišao u Afriku i ostaje tamo: "Ne želim pričati priče koje svi pričaju - na primjer Irak. Više volim kopati ispod površine tamo gdje nitko ne ide."
------------------------------------------
Poslije intervjua bila je i prezentacija O'Reillyjevog portfolija uz njegove kratke komentare. Jaki dojam ostavile su mi boje, kao uostalom uvijek kad gledam slike iz Afrike. Inače nisam bio strašno oduševljen: fotke su mi izgledale jasne i informativne, ali mislim da sam vidio i boljega. OK, svatko je subjektivan...
You cannot post new topics in this forum You cannot reply to topics in this forum You cannot edit your posts in this forum You cannot delete your posts in this forum You cannot vote in polls in this forum