no parlez fransez ,non ablo espanjol,ne mluvim po česko,non parlo italiano,sempre poko italiano,ih šprehe dojč aber niht gut,goworim englešky ,nun kwatanga okunita svahili...a bogami niti esperanto...Al znam jednog kita koji tak dobro govori esperanto,da pomislis da je tamo i rodjen!
Omamljujuće dobro,majstorski urađeno,melanholično,sjetno,puno ljubavi.Naprosto slika gotovo da eksplodira od sline emocije,blagosti,ljepote.
Nakloni duboki,za ovakve stvari vrijedi klikati.
Nije kanta ruska nipošto,nego magična sprava,vremeplov koji me žestoko bacio u dane mog dječaštva.Izluđuju me ova dva dugmeta dole i kaput,
o modelu,atmosferi,svjetlu bespredmetno je i raspravljati.
A znas ...ima jedna stvar KNOCK...Ta fotka bila je u ladici brat bratu 20 godina i nisam obracao paznju na nju.E, al kad fotografija odlezi u ladici toliko puno onda ona sazrije...ko vino rojno!I tek sad vidim kako sam jednostavne ideje imao,neopterecene,zdrave.Gdje mi je nestala ta jednostavnost? Gdje je ostala? Ha...u ladici na par negativa!Zivjela jednostavnost!Živjelo razvijanje negativa,i neizvjesnost kako ce ispasti razvijanje.Zivjeli poluispravni ruski fotoaparati koji came negdje po ladicama zaborava! Ha mozda ce i ti fotoaparati sazrijeti?
Vidiš mi smo svoju jednostavnost zagubili u bespućima sjećanja,krhkom mozaiku vremena,zato nas ovakve stvari i pogađaju tako jako.Živne ponovo onaj stari dječački zanos,kroz obrise žuto-smeđeg, prepoznamo iskre iskrenosti i ljepote.Prepoznamo jednostavnost.Ja sam svoja stara dva nalogna rusa ponovo vratio u život,ali nemam komore,ipak je ona onaj najljepši,slatko-iščekujući trenutak.Ponekad za svoju dušu kliknem koju sliku i ponovo uživam punim plućima.Još jednom svak čast za sliku i hvala za vrijeme koje sam ponovo odvrtio u glavi.
frizura......sal...kaput....gumbi....konac...igla.....
malo me zanijelo, sorry... :)))
odlican flashback (cek da izracunam, 2005-20=1985 znaci, ha....?)
mrak ti je ta ladica....vidi jel' ima jos tamo stogod dobroga :)
