PCL 80 šteka. Na kratkom valu ima fine muzike. Moderne. Zove se Teleprinter. Čisti tehno. Čuje se i policija i astronauti. Ponekad i kozmonauti. Sada treba nać neko mirno mjesto sa utičnicom. U nekoj uvali. Nosim i fascikl sa mozgalicama.
različite inkarnacije sam savladao, al ova učiteljska mi je najdraža. I najlakša. Učitelj je bio Glavni drvosječa prve klase sa tri sjekire na reveru. On se znao inkarnirati u panj. Često smo se igrali igre sjedi drvo na drvo.
Meni se dopala fizika. i oni mali djelovi zvani trun. To sam izučavao u Institutu za trun pri Kanadskom sindikatu zaposlenika u pilani. Oči su im bile pune trunja od pilanja. Zato i škiljim. Tako izgledam pametnije.
Na radiju se vidi lijepo da ima i zeleno oko za naštimavanje prijema. U to se moglo gledati ko u televizor. Satima. Neki su čak vidjeli i ljude koji pričaju ako ukriže oči ( pomoćno sredstvo : rakija )
Svima koji će dopisati komentare molim da upišu neka sjećanja iz rane mladosti vezana uz valni neuzorkovani audio signal bez mogućnosti snimanja istog.
.... kada smo susjed i ja spojili telefon na staru ( tada bila nova ) liniju i mogli smo slusati glas iz telefona preko te linije.... Samo nismo skuzili kako da se javimo mi preko linije u telefon... tu je stalo... nakon toga su strucnjaci osmislili taj patent i obogatili se ... a mi smo tu gdje jesmo vesele nas momenti proslosti , sanjamo o buducnosti i prozivljavamo sadasnjost... Ideja za 10 slika za 10 igranje za 100 :))
uf rodih se kao žesko al to- kažu guruji raznovrsni- da je to dobra karma ka ono era vodenjaka uskoro za koji minut svjetlosni a žene spašavaju svijet,vele guruji-muškima treba vodić i ka ono žene su te*-mudrije,izdržljivije,s vizijom,stabilnije,vjernije,majčinske,skrbne i ka ono kad je to kako vele svakačastguruji je dobra karma onda nema veze što se moran borit sa ženkim hormonima pa ću kratko i jasno:
Da je Jiri Menzel tebe imao ko desnu ruku nebi se vucaro po Zagrebu neg po Hollywoodu! Šala benigna, presretan sam što veliki redatelj voli našu zemlju, a tvoji likovi me oduševljavaju upravo ko njegovi! No nije li ovo ipak Jacques Tati-jev Gospodin Hulot? Filmski, majstorski!
A sad prića sa radia... Sjedih dokon i čitah vjerovatno Alana Forda umjesto da učim no na radiu ide emisija o književnosti... Novinarka upita nešto o Gogolju i nakon male pauze u vrevi birtije prepoznam kratki smjeh "Heh"... mala pauza, ovo se za mene pretvara u intimnu live radio dramu... Moj Ujo! ... Taj "heh" bio je dovoljan da mu nabrojim petu pivu... Znam ga u dušu bećarsku i znam da će biti smjeha... ..."Nee veeli see Kokoolj neeg Googolj! ;))))) Eee... živio radio!
i ja sam slusao ovaj radio,
to je neki carobno dalek glas,
bio radio kao televizija,video,dvd,kompjuter,
sve u jednom,
i bilo nam dosta,
nikad malo,i nikad nismo kukali,
bilo je to prelijepo vrijeme,
moj se cini mi se zvao portoroz,
Ooo joj kako mi je dobra igra sa svijetlom i akcentima. A model, na njega neću trošiti riječi, i ovu fotku čuvam u novčaniku, pregradak "za dobra raspoloženja" :)
Sjećam se ja ovoga, kad sam bio mali nisu mi dali da vrtim stanice, a na selu ga je deda palio samo kad bi se slušale vijesti. Meni je bila najzaniljivija ona zelena lampa ali na moju žalost nikad mi nisu dali da ga rastavim. Kasnije je uginuo sam od sebe :))))
