"u kurcu mi je malo govorit o tome...tako se osječam cili život....vidim cviječe na svijetu ali ga nemogu pomirisat radi sranja koje ga okružuje... okružuju me biča bez kičme ali ja sam taj koji nosi masku...vizija eksplozije koja donosi tišinu i onemogučuje let čak onim rijetkim pticama koje su uspijele letit...otvaranje neba koje uzima šta je njegovo....hladne industrijske ceste traže taj cvijet...jedan od poslijednih...da ga unište......ljevo dole-moj zadnji pokušaj prema sreči."
a ono, join the club, prvih mjesec dana besplatno :)
Neću ti lagat kad ti kažen da ti onda vjerojatno mogu manje više čitat misli jer imamo iste poglede na svit, dobro, ja ne naginjem previše baš cviću i tome, ali koncept prirode protiv čovječanstva je isti, da ne spominjen modru boju koju i ti prepoznaješ ka savršenog glasnika tuge i dubine (misli, tuge). Da mi nisi možda neki davno izgubljeni brat blizanac :D
Samo šta ti čini se ideš na vizualizaciju misli i osjećaja prema svitu i okolini, a ja se začahurin i upadnen u neki unutarnji svit i onda pucam po tome u radovima, zanimljiv je tvoj pristup, moga bi to probat. Inače, da gledam objektivno rad ka rad, puno stvari mi ne sjeda zbog raznoraznih kompozicija, ovoga onoga, ali ka izraz unutarnjeg stanja ovo je desetka bez greške. Nekad se jednostavno treba zanemarit sva ta pravila koja diktiraju rad i otić malo iznad granica, a to si ti ovde napravija.odličan. |
