Idem kući u subotu navečer prije kojih mjesec dana, nit' pijan nit' napušen, majke mi.. Odjednom iz zemlje izroni velika kišna glista s jednim okom, čelava, 2 metra i kojih 130 kg! Noge su mi se odsjekle od straha.. Nekako se saberem i pokušam proći ali ona me okrzne ramenom. Užasan ljigavi osjećaj.. Rekoh sam sebi, dobro je stari, samo sad bježi no, ona me dohvati za vrat i digne nekih 20 cm od tla..osjetio sam kako mi zubi trnu.. Pljune odvratan komad zemlje i kaže "Vadi sve iz džepova!". "nemam ništa, samo ključeve." rekoh pokušavajući udahnuti zrak. "Šta je to?" pita ona, a meni užasni trci kliznu niz kralježnicu.. "Digitalac" rekoh. "Koji?" upita hladno. "Canon" rekoh. "Daj" reče. "Oprosti, ne mogu" rekoh. Osjetio sam kako mi steže vrat..sluh mi je prestao funkcionirati, čuo sam samo otkucaje srca i nepravilno disanje.. Počelo mi se magliti pred očima kada sam poslijednjim atomima snage usmjeravao objektiv prema oku tog odvratnog stvora. Okinuo sam..oči su me zaboljele od blica ali stisak je naglo popustio.. Srušio sam se na zemlju i počeo bježati.. Brži sam, pomislih.. Bilo me strah pogledati nazad, samo sam nastavio trčati.. Stigao sam kući i sa suzama u očima pogledao sliku.. Smrznuo sam se od straha. Oko veliko poput cd-a me promatralo sa zaslona.. fotka koja mi je spasila život.
Prikazan: 2450 puta + 699 puta u originalnoj veličini
