|
Razgovor sa Sanjay Kotharijem
Sanjay Kothari
http://www.sanjaykothari.com/
"Transformacija" je ključna riječ koju Sanjay Kothari koristi radeći u Photoshopu da bi izmijenio fotografije u bogate i neobične digitalne ilustracije....
Većina umjetnika doživi trenutak kad zasvijetli žaruljica u glavi, kad ideja ili tehnika uspije zauzdati maštu. Za Sanjaya, bilo je to otkriće kolaža. "Fotografirao bih, potom izrezao fotografije i slagao ih u kolaže. Za mene je to bilo pravo otkriće - i uopće, ono što sam želio raditi u životu..."
Ovo se otkriće dogodilo još davne 1984. godine dok je Sanjay studirao na New England School of Photography, i davno prije Photoshopa.
Još kao studenta tradicionalne fotografije, Kotharija je zainteresirao kolaž, te je počeo istraživati mogućnosti medija izrezivajući tiskane fotografije i preslagujući ih u zanimljive međusobne odnose. Svoj prvi izlet u kolaž opisuje poput nadnaravnog događaja: "Za vrijeme pauze bio sam nemiran i počeo sam izrezivati slike i slagati dijelove jedan na drugi. Pojavio se oblik i totalno me zapanjio. Za mene je to bilo veliko otkriće."
Unatoč činjenici da je Sanjay dobivao puno pozitivnog feedbacka za svoj rad, bilo je teško živjeti od toga. Nije bilo dovoljno poslovnih ponuda da bi ga to zadržalo, a ni njegove smisao za posao nije bio do kraja razvijen. Diploma iz Fine Arts pokazala se zanimljivom alternativom. Sanjay je uživao upoznavajući umjetnike na Rutger sveučilištu u New Jerseyju, ali ubrzo mu se sveučilište učinilo previše ispolitizirano, te je odustao nakon godinu dana. Umjesto toga, odlučio se preseliti u New York. Planirao je otići u freelancere i možda kombinirati svoj rad s podučavanjem, ali to nije bilo izvedivo, te se stoga vratio u Bombay.
U Indiji je radio kao freelance fotograf i surađivao s raznim marketinškim agencijama. Produkcijska strana fotografije posebno mu je odgovarala: organiziranje studija, modela i stilista. Potaknut Kodakovom brošurom koja je nudila tečajeve iz Photoshopa, Illustratora i Quarka u Mainu, SAD-u, Sanjay je osjetio da ponovo mora početi učiti.
Nastavio je sa svojim eksperimentima i zaposlio se u podružnici Scitexa. Tamo je počeo koristiti Photoshop (2.0), i otkrio je da je to software za kojim je cijelo vrijeme tragao.
Nastavio je raditi kao ilustrator u Bostonu i New Yorku, prvo samo retuširajući fotografije, dok se nije konačno potvrdio u polju fotomanipulacije. Klijenti su počeli zvati, ali uspjeh nije došao lako. Ustvrdio je da je teško otarasiti se stigme da ne radite samo retuširanje fotografije, već ste umjetnik u pravom smislu te riječi.
Sanjay Kothari stvara svoje radove poput znanstvenika u laboratoriju. Izmaštavajući slike i onda ih sastavljajući iz različitih izvora, slaže složene ilustracije, a rezultati završavaju u časopisima kao što su Time, Wired ili New York Times Magazine.
Kotharijeve ilustracije plaćaju račune, ali poput istraživača koji je u potrazi za znanjem radi znanja, neprekidno otkriva nove tehnike koje mu nudi moderna fotografija. Kothari vjeruje da je uvođenje alata za fotomanipulaciju, kao što je Adobeov Photoshop, bitno izmijenilo medij, dopuštajući "transformaciju" fotografije.
"Transformacija je stvara izmaštanom", kaže Kothari. "Klasična fotografija i potpuno sintetička slika, kao što je ona naslikana ili stvorena u 3D-u, dva su različita kraja spektra, a transformirana fotografija nalazi se u međuprostoru."
Danas ima studio u New Yorku i dobiva poslove od vrhunskih klijenata poput Adobea, Kodaka, Delta Airlinesa, Dell Computera i IBM-a.
Možete li nam objasniti vašu filozofiju fotografije?
U fotografiji postoje dva trenda. Jedna je "tradicionalna fotografija", koja se može objasniti kao transformacija trodimenzionalne stvarnosti u dvodimenzionalnu. Druga je manipulacija fotografije, koja, u tom smislu, mijenja fizičku stvarnost.
U slučaju tradicionalne fotografije, fotograf je ograničen mogućim, stvarnim i i izravnim svijetom. Ova ograničenja upravljaju fotografijom. Međutim, mašta je oslobođena ovih ograničenja. Kao umjetnički medij, tradicionalna fotografija je vrlo ograničavajuća.
Da bi izbjegli problem, fotograf može manipulirati medijem. To nam dopušta da prenesemo ono što je moguće. Možete stvoriti stvari koje se ne bi mogle desiti u stvarnosti.
Na primjer, ako imate fotografiju pejzaža, postoji direktna podudarnost u boji i nijansama sivog fotografije i stvarnosti. Ako na fotografiju primijenite burn ili dodge efekt, ometate podudarnost. Taj proces je manipulacija.
Manipuliramo fotografijom na taj način ako želimo utjecati na njen dio neovisno o prirodnim zakonima. Na primjer, ako koristite širokokutne leće, slika će očito izgledati drugačije od one koju vidimo u normalnim okolnostima. Ona postaje izobličena. I budući da je jedan dio slike izobličen, promatrač će to odmah uočiti, jer taj jedan dio neće odgovarati realnosti svih ostalih elemenata na slici. Na taj način, znamo da je fotografijom bilo manipulirano. Na taj način također možemo shvatiti ono što je fotograf želio reći.
Manipulacija je sredstvo kojim fotograf može prenijeti svoju ideju. Svaka slika pokušava nešto reći, bez obzira koliko je to što želi reći apstraktno. S običnom fotografijom, postoji zbrka između ideje i onoga što jednostavno postoji. Kod manipulacije, manipulacija postaje jezikom kojim umjetnik može prenijeti ideju.
Manipulacijom također možemo preobličiti normalan identitet objekata na slici. Na primjer, mogu snimiti fotografiju trave i preoblikovati tu travu, recimo, u stolicu ili uže. Tako da promatrač ne vidi objekt kao travu, već kao nešto radikalno drugačije.
Do neke mjere, to možete raditi i s tradicionalnom fotografijom, na primjer, koristeći tehniku close-upa. Ali ne možete mijenjati stvaran oblik na način koji sam upravo opisao. Close up može stvoriti apstraktnu sliku, ali još uvijek ste sputani fizičkim ograničenjima medija.
Jedna od stvari koju umjetnik u Photoshopu može napraviti, je otkloniti izvorni identitet fizičkih objekata i dati im identitet koji želi.
Kada manipulacija fotografije postaje "jezikom" kroz koji umjetnik komunicira svoju ideju i po čemu se taj jezik razlikuje od jezika tradicionalne fotografije?
Tradicionalna, neizmijenjena fotografija ograničena je u svojim mogućnostima zakonima prirode. Želja da se izmijeni fotografiju proizlazi iz želje umjetnika da se izdigne iznad tih ograničenja i da bude slobodan utjecati na sliku neovisno o zakonima prirode. Pri tome, uočavamo radnju koja je izvršena nad slikom i ona se može interpretirati kao namjera umjetnika.
Zamislimo sliku dvoje supružnika, snimljenu odmah nakon vjenčanja, koji se na slici smiješe i izgledaju sretno.
Zamislimo da, deset godina poslije, suprug u velikoj svađi podere tu istu fotografiju na dva dijela.
Značenje tog čina vrlo je jako i jasno i nemoguće ga je prikazati običnom fotografijom. Možemo ga 'čitati' kao jasnu namjeru.
Taj čin slomi ženino srce, ali ona ne gubi nadu i uzima ta dva dijela i slijepi ih ponovo zajedno. On može 'čitati' njezinu namjeru na način koji obična fotografija ne bi mogla prikazati.
Manipuliranjem ili transformiranjem fotografije, činimo je subjektivnom. Činimo je vlastitom.
U procesu stvaranja slike, uživate li više raditi u organizaciji studija - sa stilistima i modelima, u fotografiranju modela, ili konačnoj montaži u Photoshopu? U kojem dijelu tog procesa ideja najčešće dobiva svoj prvi oblik i koliko će se izmijeniti do kraja?
Veći dio cijelog tog procesa je ugodan, osim kontakta s ljudima koji vode manekenske agencije, koji su u pravilu nepristojni debili. Dio s fotografiranjem vrlo je uzbudljiv. Cilj je stvoriti atmosferu u kojoj se model može unijeti u maštu i kada to uspijem, prilagođavam ih i vodim... i to može biti vrlo magično iskustvo.
Međutim, to su samo dijelovi procesa. Slika počinje dobivati svoj oblik tek u mašti.
Ideju volim ostaviti otvorenom. Ako je skiciram, znači da radim u drugom mediju.
Ljepota kolaža leži u mogućnosti da se otkrije neočekivano. Volim imati ideju što otprilike želim napraviti i tada si dopustiti da spontano odgovaram na ono što će se događati tijekom snimanja, stiliziranja, poziranja itd.
Imam samo grubu ideju što će se na kraju desiti na slici. Tek kroz medij otkrivam što leži u mojoj podsvijesti.
Možete li nam opisati kako se razvijala vaša tehnika, uzimajući u obzir i istovremeni razvoj alata kojim se služite - koje ste stvari danas skloniji raditi, a koje ne?
Mojemu sadašnjem radu prethodila je fotomontaža (koja je bila doslovce rezanje i lijepljenje fotografija) i nedostaje mi. Mislim da ću se jednog dana nečemu od toga vratiti. Volio bih savladati 3d software, ali za to bi mi trebalo 6 mjeseci slobodnog vremena, bez ikakvog ometanja. Čistu, tradicionalnu fotografiju smatram dosadnom.
 15.10.2003 15:47 |
1  |
|
